Općina Jelsa u 3 dana
1. Dan
Park i spomenik kapetanu Niki Dubokoviću i skladatelju Antunu Dobroniću
Podignut 1870. godine na naplavnom području, ovaj je park jedan od najvećih i najljepših u Dalmaciji, a njegovoj ljepoti pridonose golemi borovi i palme, oleandri, lovori i drugo mediteransko bilje. Godine 1923. u parku je postavljen spomenik kapetanu Niki Dubokoviću (1835. – 1912.), djelo Ivana Rendića. Kapetan Niko Duboković zaslužan je za moderni razvoj Jelse, isušivanje malarične močvare i izgradnju rive.
Sjeverni dio parka uređen je 1950. godine, a u čijem je središnjem dijelu podignut spomenik skladatelju Antunu Dobroniću (1878. – 1955.), rad jelšanskog akademskog kipara Slavomira Drinkovića.
Zgrada tadašnjeg „Obćinskog doma” ili „Općinskog doma” podignuta je na drvenim stupovima na močvarnom terenu, kao kuće u Veneciji. Radovi su započeli 15. svibnja 1894. godine, a završeni su 15. prosinca 1895. godine. Zgrada je podignuta u neorenesansnom stilu, a pročelje je dugo 25 m. Vanjska obloga je od kamena s otoka Vrnika kod Korčule, a unutarnji zidovi su od kamena iz Selaca na Braču. U jednom dijelu prizemlja nekad su bile čitaonica i kavana. U drugom je dijelu bila svečana plesna prostorija s kasetiranim stropom, kontrastno obojenim zidovima, mekim stolicama i foteljama, dok je sa stropa visilo 5 raskošnih svijećnjaka.
Pjaca – Trg hrvatskog narodnog preporoda – mjesto okupljanja i ćakula
U sredini mjesta Jelsa nalazi se Pjaca, koja je nastajala od 16. do početka 20. stoljeća. Na zapadnoj strani trga nalazi se izvor pitke vode Slatina i potočić kojim voda otječe u more. Na sredini trga 1934. godine sagrađena je fontana.
Danas je trg prepun kafića i restorana, dućana, slastičarnica i mjesto je okupljanja i domaćih i turista.
Crkva/tvrđava sv. Marije i Lapidarij
Župna crkva sv. Fabijana i Sebastijana spominje se u Hvarskom statutu (1331.) kao Santa Maria di Ielsa, no nije poznato kada je promijenila titulara. Crkva se širi u 15. stoljeću na tri broda. Zbog opasnosti od Turaka 1535. godine dobiva oblik tvrđave, a 1573. godine naknadno je fortificirana. Krajem 19. stoljeća crkva je temeljno obnovljena i dograđen je novi zvonik. Crkva ima četiri kapele: dvije veće iz 17. stoljeća i dvije manje iz 19. stoljeća.
Između crkve/tvrđave i obrambenog zida nalazi se Lapidarij. Centar za kulturu otoka Hvara 1970. godine u taj prostor smješta dvadesetak kamenih predmeta iz antičkog i srednjovjekovnog doba. Među njima su: nadgrobna ploča iz rimskog razdoblja, reljef Nikole Firentinca iz 15. stoljeća, mletački lav, kameni stol viteza Ivana Obradića.
Crkva sv. Ivana i renesansno-barokni trg
Osmerokutna crkvica s kraja 17. stoljeća odlikuje se raznolikošću stilskih obilježja. Minijaturna barokizirana crkvica sv. Ivana, smještena na skrivenoj „pjaceti” između visokih kuća, jedan je od najljepših jelšanskih spomenika. Crkvica je bila jedan od dva centra oko kojih će se razviti buduće naselje pa su tu sačuvane najstarije kuće, među kojima i one jelšanskih brodara. Tako na nadvratniku kuće Skrivaneli s obiteljskim plemićkim grbom nalazimo 1561. godinu. Do kraja 19. stoljeća traje gradnja kuća oko crkvice i uređenje trga. Trg ispred crkvice sv. Ivana najljepša je pozornica na otvorenom u Jelsi. Ispred crkvice sv. Ivana ljeti se održavaju kulturne manifestacije: koncerti, predstave, promocije.
Sjedište Muzeja Općine Jelsa je u kući Dobrović. Kuća u današnjem obliku dograđena je krajem 19. stoljeća i predstavlja jedan od najboljih primjera neoklasicističke stambene arhitekture u Jelsi. Pripadala je trgovačkoj obitelji Dobrović čiji su članovi bili istaknuti sudionici kulturnog i intelektualnog života Jelse, a njezin posljednji stalni rezident, Juraj Dobrović, međunarodno je priznati likovni umjetnik.
Stalni postav izložen u kući Dobrović čine dvije muzejske zbirke. Kulturno-povijesna zbirka većim je dijelom izložena na prvom katu, a sadrži autentični inventar kuće karakterističan za drugu polovicu 19. i početak 20. stoljeća te razni dekorativni i predmeti svakodnevne upotrebe koji svjedoče o životu jedne građanske obitelji i umjetnički radovi iz zbirke grafika, slika i reljefa Jurja Dobrovića.
Crkva Gospe od Zdravlja i predivan vidikovac
Crkva posvećena Gospi od Zdravlja nalazi se na brdu Račić s pogledom na Jelsu, a datira iz 16. stoljeća. Izvorna crkva sagrađena je 1535. godine na mjestu srednjovjekovne kapelice i služila je kao zavjetna crkva za pomorce. U nju hodočaste vjernici s cijelog otoka. Današnji oblik crkva je dobila u 19. stoljeću, kada se 1863. godine grade zapadna lađa i zvonik. U crkvi se nalaze: oltarna pala koja se pripisuje Palmi Mlađem (1544. – 1628.), dvije drvene skulpture iz 18. stoljeća te vrijedna ikona u renesansnom okviru iz 16. stoljeća. Gospa od zdravlja zaštitnica je Jelse i okolnih mjesta od bolesti, pa se, poštujući višestoljetnu tradiciju, 21. studenoga, na njezin dan, stanovnici središnjeg dijela otoka okupljaju na službi Božjoj.
S brežuljka Račić pruža se lijep pogled na luku.
Na brdu iznad Jelse izdiže se kula Tor iz 4. stoljeća prije Krista.
Utvrda duga 7,40 m, široka 6,20 m i visoka oko 6 m građena je od megalitskih blokova. Tor je utvrda koja je služila kao promatračnica iz koje su se nadgledali prilazi otoku.
Galešnik – srednjovjekovni grad
O kasnoantičko i ranosrednjovjekovnom gradu Galešniku nedaleko kule Tor malo toga se zna, a moguće je da je bilo naselje izgnanika iz nekog razorenog mjesta. Postoji legenda da su se tu sklonili hvarski plemići Slavogosti nakon pobune protiv Venecije 1310. godine, ali o tome nema „čvrstih” dokaza.
2. Dan
Polazak iz Jelse do sela Pitve kroz polja
Selo Pitve je uz Dol najstarije naselje na otoku, a leži na ulazu u klanac Vratnik. Staro je naselje nastalo uz klisuru, a radi obrambenih karakteristika sačuvalo je kontinuitet postojanja još od ilirskih vremena. Novija naseobina izbjeglica iz Bosne u 15. stoljeću nosila je naziv Ostrvica. Između ta dva naselja nalazi se crkva sv. Jakova iz 19. stoljeća. Ispred crkve nalazi se antička glava boga Janusa s dva lica, kao simbol zaštite (Janus – bog vrata, ulaza i izlaza).
U zgradi nekadašnje škole Muzej hvarske baštine iz Hvara postavio je dvije muzejske zbirke; jedna je ilustrirala bogatu vinogradarsku prošlost otoka s brojim etnografskim predmetima; a drugu je činila zbirka Narodnooslobodilačke borbe. Zbirke su zatvorene, prostor devastiran, a onda je požar 2012. godine uništio cijelu unutarnju konstrukciju i krovište zgrade, koju je Ministarstvo kulture proglasilo privremenim materijalnim kulturnim dobrom, uz čiju se financijsku potporu posljednjih godina obnavlja zgrada nekadašnje škole.
Nekada je u Pitvama, kao i u mnogim selima na otoku, bio „lambik”, destilerija za proizvodnju ulja od lavande.
Iz Pitava do Vrisnika
Selo starih kamenih kuća s potpornim zidovima građenim u suhozidu, slikovitih dvorišta i vrtova, udaljeno 3 km od Jelse, ime je dobilo po vrijesu. Kuće se spuštaju niz brdo na kojem se nalazi župna crkva sv. Antuna opata, a kojoj se prilazi alejom čempresa. U Vrisniku se nalaze još i crkvice sv. Roka i sv. Doroteje. S crkvenog trga pruža se jedan od najljepših pogleda, koji obuhvaća Starogradsko polje, obližnje selo Svirče, brižljivo održavane vinograde i maslinike, Jelšanski zaljev i more prema Braču i Biokovu…
Velika zgrada poljoprivredne zadruge koju su početkom 20. stoljeća dobrovoljnim prilozima i vlastitim radom podigli Vrisničani, svjedoči o nekad bogatoj poljoprivredi.
Iz Vrisnika do Svirača
Ispod najvišeg vrha sv. Nikole (626 m) i usred „Starogrojskog poja” (pod zaštitom UNESCO-a) mjesto Svirče našlo je svoj mali kutak. Autohtona gradnja kamenih kuća, mali kameni mostići, slikovita dvorišta koje odišu nekim prošlim vremenima odvest će vas na daleko putovanje.
Riječ Svirče izvedenica je od riječi svirati, a legenda kaže da su prvi doseljenici koji su došli svirali instrumente i zauvijek se tu nastanili.
Druga legenda kaže da je mjesto Svirče nastalo kod izvora vode jer „svir” znači izvor.
Crkva sv. Marije Magdalene nastala je u 20. stoljeću na mjestu stare crkve iz 19. stoljeća i jedina je crkva na Hvaru koja ima kupolu. Središnja kupola i položaj daju joj posebnu čar.
Iz Svirača do Vrbanja
VRBANJ
Težački Vrbanj nekoć je bio najnapučenije selo na otoku. Iako ne pripada Općini Jelsa, uvrstili smo ga u ovaj popis zato što podjednako gravitira Jelsi i Starome Gradu, čiji je administrativni dio, a mjesto je na putu procesije „Za križen”. Nalazi se 5 km od Staroga Grada uz plodno Starogradsko polje. Vrbanj je rodno mjesto Matije Ivanića, vođe ustanka pučana 1510. – 1514. godine. Zanimljive ostatke građevinskog kompleksa iz srednjeg vijeka narod je prema vođi ustanka nazvao Kraljevim ili Matijinim dvorima, a pretpostavlja se da je bilo sjedište pretkomunalnog kneza.
U stambeno-gospodarskom sklopu u predjelu Kraljevi dvori, kuća Bratanić sačuvala je autentičnu konobu s predmetima izvornog izgleda i namjene, a tu je zbirku Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture u srpnju 2014. proglasila kulturnim dobrom.
Mjesto je naseljeno još od prapovijesti. Nedaleko, između Svirača i Vrbanja, nalazi se arheološki još uvijek neistražena prapovijesna gradina Gračišće. U samom selu nađeni su rimski nalazi, a u blizini na brdu Hum ostaci su prapovijesne kamene gomile i ruševine predromaničke crkvice sv. Vida.
Župna crkva sv. Duha podignuta je u 18. stoljeću na mjestu stare crkve. Na glavnom oltaru čuva se oltarna pala „Silazak duha svetoga” Baldassarea d’Anne. Iznad sela, nalazi se Sv. Nikola (najviši vrh na otoku, 626 m).. Tu je i crkvica sv. Nikole, koju je krajem 15. stoljeća dao sagraditi djed Matije Ivanića. Nekoć je selo imalo „lambik” (kotao za destiliranje) i proizvodilo je znatne količine ulja od lavande, a danas su tu moderna vinarija i restoran.
Iz Vrbanja do Vrboske
Stanovnici Vrbanja i okolnih mjesta u 15. stoljeću počeli su se seliti u dotada nenastanjenu i usku uvalu Vrbosku kako bi mogli loviti srdele. Lov srdele je, zahvaljujući razvoju novih tehnika, postao jedna od najznačajnijih grana privrede na otoku. Iz tog razdoblja sačuvani su podaci o gradnji plemićkih i pučkih kuća, a najpoznatija je Matula Ivanića, djeda Matije, vođe Pučkog ustanka, koja se nalazi na rivi.
Povijest Vrboske obilježena je Pučkim ustankom (1510. – 1514.), Turskim pohodom (1571.), sukobima unutar mjesta, raznim epidemijama i promjenama vlasti. Ipak, zlatno doba Vrboske je kraj 16. i prva polovica 17. stoljeća, kada Vrbovljani uređuju svoje crkve i opremaju ih umjetninama značajnih venecijanskih majstora.
Župna crkva sv. Lovrinca (15. st.) čuva najbogatiji likovni fond na otoku. Na glavnom oltaru nalazi se slika titulara crkve s Ivanom Krstiteljem i sv. Nikolom te nizom malih prikaza, koje je naslikao Paolo Veronese. Na ostalim oltarima djela su Leandra Bassana, Antonija Sciurija, Stefana Celestija, Giuseppea Albardija, kao i oltarne slike značajnih hrvatskih slikara s početka 20. stoljeća Celestina Medovića i Marka Rašice.
Kako je Vrboska imala dobar izvoz robe i razvijeno ribarstvo mogli su nabavljati slike kod poznatih majstora. U crkvi sv. Lovre je zbog vlage posljednjih tridesetak godina smješten likovni fond iz obližnje crkve/tvrđave, kao i kip sv. Petra s istoimene crkvice, koji je izradio Nikola Firentinac.
Crkva posvećena Gospi od Milosrđa izgrađena je u 15. stoljeću. Stradala je u turskom pohodu 1571. godine, a nakon toga je utvrđena i dobila je sadašnji oblik, s visokim kulama i trokutastim bastionom uz pročelje. Gradili su je najznačajniji mletački vojni inženjeri. Smještena na prostranom trgu i predstavlja jedan od najljepših i najmonumentalnijih primjera utvrđene crkve u Hrvatskoj.
Vrboska je jedno od najpoznatijih ribarskih mjesta otoka Hvara. Upravo radi toga, ali i radi dugogodišnje industrije prerade ribe, otvoren je Ribarski muzej. Muzej je posvećen ribarenju na Hvaru, a osnovao ga je Centar za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara 1972. godine s namjerom da čuva i prezentira raznolik ribarski pribor i opremu.
U muzeju su izložene gotovo sve vrste mreža, osti, udice, svjetla za noćno ribarenje, ribarska odjeća, preparirane ribe, školjke, spužve itd. Izloženo je i ponešto od opreme tvornice sardina (preša za zatvaranje limenki, reklame), zatim bačvarski alat te pribor i posuđe tradicionalne otočne kuhinje. Osobito je zanimljiva rekonstrukcija kuće ribara.
Iz Vrboske do Jelse
3. Dan
Iz Jelse do Pitava, kroz tunel na južnu stranu
TUNEL PITVE – ZAVALA
Tunel Pitve – Zavala dugačak je 1400 m i širok 2,30 m. Iskopan je 1962. godine uz pomoć vojske, a njegova prvotna svrha bila je čuvanje ogromnih cisterni s vodom pod zemljom, koje su bile dio sustava cijevi za prijevoz pitke vode iz Jelse, koja je imala vlastite izvore, prema gradu Hvaru. Kad je Hvar počeo primati vodu s kopna, svrha cisterni u tunelu se promijenila, korištene su za čuvanje vina iz vinarije Plenković u Svetoj Nedjelji. Od tada se tunel koristi isključivo za promet. Budući da je pružao pristup južnoj obali, potaknuo je razvoj turističkih apartmana uz more, u podnožju starog sela Zavala koji leži naslonjeno uz brdo.
Svodovi tunela su niski, a prolaz je uzak pa se promet regulira semaforima naizmjence s jedne na drugu stranu. Prolaz kroz tunel u živoj stijeni svojevrsna je turistička atrakcija i kod onih koji prvi put njime prolaze često izaziva jezu, no pogled koji se pruža s izlaskom na drugu stranu učinit će da strah nestane.
Od Gromin Dolca do Svete Nedjelje
Plaže južne strane: Zavala, Ivan Dolac i Gromin Dolac
Ako ste na Hvar došli automobilom i odsjeli bilo gdje na otoku, ne smijete ga napustiti a da ne posjetite južne uvale i okupate se u „najljepšem moru na svijetu”. Do tamo ćete najlakše doći iz Jelse, preko sela Pitve i kroz tunel ćete stići na južnu stranu gdje se otkriva „najljepši pogled na svijetu”. Ispred vas ugledat ćete otok Šćedro, preko njega otok Korčulu, a još dalje otočić Sušac, dok se s desne strane nalaze Lukavci pa Vis i iza njega Biševo, a s lijeve strane je Pelješac. Ako imate sreće da dođete nakon velike oluje koju je raspršila orkanska bura, možda ćete u daljini nazrijeti obalu Italije.
Sve te slike okupane modrinom mora i nebeskim plavetnilom obasjava žarko južno sunce. Možda ste čuli izreku: „Tko jednom doživi južne plaže i okupa se u njihovom moru, nigdje drugdje na svijetu nije mu tako lijepo.”
Plaže su skupni naziv za naselja na južnoj strani otoka Hvara koja gravitiraju Jelsi, a to su Gromin Dolac, Zavala i Ivan Dolac. Davno su podignuta visoko u brdu dok je još prijetila opasnost od napada s mora, a onda su se polako počela spuštati prema moru, da bi u posljednjih tridesetak godina na obali nikla cijela nova turistička naselja.
