Izvan Općine Jelsa, postoje još tri administrativna središta na otoku Hvaru. Njihova okolica nudi mnogo razloga za posjetu. Mistična ljepota otočkih crkava i njihovih izvrsnih umjetničkih djela, impresivnost stoljetnih suhozida i kamenih gomila, tajne ilirskih ruševina i šarmantne priče ugrađene u uske kamene uličice, sve to čini samo dio bogate kulturne baštine otoka Hvara.

Grad Stari Grad
Proslavivši 2403. rođendan 2019. godine, Stari Grad je najstariji i najdugovječniji grad u Hrvatskoj. Smješten je na sjevernoj strani otoka Hvara u vrlo dubokom, 6 km dugom zaljevu, zaštićenom od vjetra i visokih valova, okruženo borovima i kamenim gomilama. Ima ugodnu mediteransku klimu. Stari Grad, ili – kako ga mještani zovu – “Paiz”, zrači šarmom. Stoljećima je utočište nautičara, a danas je jedno od glavnih turističkih središta na otoku Hvaru. Svakako preporučamo isprobati tradicionalni starogradski kolač, nazvan “paprenjok”, delicija koja je ponos cijelog otoka.

Tvrdalj Petra Hektorovića
Na hrvatskom jeziku nazvana ‘Tvrdalj’, utvrđena vila Petra Hektorovića bila je njegova ljetna rezidencija. Hektorović (1487. – 1572.), renesansni pjesnik, kršćanski mislilac i stvaralac, autor je najvažnijeg književnog djela hrvatske renesanse pod naslovom “Ribanje i ribarsko prigovaranje”. Tvrdalj je jedan od simbola Starog Grada.
Hektorović je puno truda i vremena izdvojio na izgradnju svoje ljetne rezidencije, koje mu je bila jednako važno kao i njegovo glavno književno djelo. Hektorović je u svom Tvrdalju spoznao svoj ideal stvaranja mikrokozmosa, malog, zatvorenog svijeta u kojem sva živa bića, ribe, ptice, biljke i ljudi mogu gdje živjeti.
Najpoznatija značajka Tvrdalja je ribnjak okružen trijemom, oko kojeg plivaju ribe (cipli), a iznad kojeg se uzdiže mali toranj s kamenim kućicama za golubove i rupama za vrapce. Ribnjak je dizajniran u skladu s klasičnim načelima. Iza njega, na jugu, nalazi se pažljivo planirani vrt koji sadrži prostor s velikim kamenim stolom – mjesto okupljanja ljudi na filozofskim i kulturnim druženjima.
Izvorni Hektorovićev vrt bio je zasađen biljem i cvijećem koje su mu poslali njegovi prijatelji pjesnici iz Dubrovnika. Posljednjih godina vrt je s ljubavlju obnovljen i sada je savršeno mjesto za uživanje u mirnim trenucima ugodnog promišljanja u sjeni drveća i mirisima biljaka.

Dominikanski samostan sv. Petra mučenika
Dominikanski samostan sv. Petra mučenika osnovao je 1482. godine brat German iz Piacenze. Krajem 16. stoljeća, nakon velikog turskog napada na Hvar, utvrđen je s dvije okrugle obrambene kupole. Crkva, obnovljena 1896. godine, grob je velikog hrvatskog pjesnika Petra Hektorovića i njegove majke Katarine. Neki od Hektorovićevih hrvatskih stihova iz 16. stoljeća uklesani su u kamenu ploču iznad ulaza u crkvu.
Samostan ima brojna umjetnička djela, od kojih su neka na oltarima u crkvi. Najljepše je veliko, oslikano, drveno, renesansno raspelo na glavnom oltaru. Nesumnjivo je najvažnija slika “Polaganje u grob” (na hrvatskom jeziku “Oplakivanje Krista”) mletačkog majstora Jacopa Tintoretta (1518.-1594.) Koja je nekad bila na oltaru Hektorovića u crkvi, a danas je u samostanu muzej.
Osim slika, u samostanskom muzeju nalaze se i najstariji do danas pronađeni natpisi u Hrvatskoj. Napisani na grčkom, svjedočanstvo su o burnom životu izvornog grčkog grada, koji je bio poznat kao Faros, od 4. do 2. stoljeća p. N. E.

Starogradsko polje
Ova velika ravnica, smještena u središnjem dijelu otoka Hvara, bila je podložna promjeni imena svaki put kad su stigli novi narodi: to je bila Chora Pharu na grčkom, Ager Pharensis u rimsko doba, postajući Campus Sancti Stephani (‘Polje svetog Stjepana’) u srednjem vijeku. Danas je poznata kao Starogradsko polje, iako ga lokalno stanovništvo uglavnom naziva “Ager”, a povjesničari preferiraju grčki naziv “Hora”. Kao najveće, najplodnije poljoprivredno područje na otoku, omogućilo je život tisućama godina.
Ravnica je zapravo kulturan krajolik, nastao od tisućljetnog ljudskog rada. Njegova drevna obilježja koja je stvorio čovjek potječu od prije 24 stoljeća, kada su grčki kolonisti podijelili ravnicu na pravokutne parcele od 1×5 stadija (oko 180×900 m), od kojih je svaka ograđena suhozidom.
Danas možemo identificirati točku u polju odakle je grčki geodet započeo mjerenje. Ova se točka nalazi u blizini Dračevice, ribnjaka u polju. Poznato nam je i ime jednog od većih vlasnika parcela iz grčkih vremena – Mathiosa, (sina) Pithaesa, čije je ime urezano u kamen, koji se danas čuva i nalazi u Zagrebu.

Muzej arheologije
Na području Kupinovika, ispod Dola, zemlju je prvo posjedovao Komon (sin) Filoksenida, a kasnije Rimljanin Gaj Kornfij Carus, gradski vijećnik Pharije koji je tu sagradio veliku vlastelinsku kuću.
Stoljetna je ravnica stoljećima prekrivena vinogradima, a tijekom antike i srednjeg vijeka ljudi su uzgajali i pšenicu. Stabla smokava uzgajala su se na rubovima obrađenih parcela i u manje plodnim zonama. Bademi su posađeni bliže naseljima, gotovo dodirujući vrtove. Maslinici su, kao i sada, prekrivali niske brežuljke koji su okruživali ravnicu, a među njima su rasli stabla rogača.
Značaj Starigradske ravnice kao arheološkog nalazišta prepoznat je 1993. godine kada je zaštićena kao arheološka zona. Upisan je na UNESCO-ov popis svjetske baštine 2008. godine, kao najbolje očuvani primjer katastarske podjele poljoprivrednog zemljišta na Mediteranu.
Od tada Starigradskom ravnicom upravlja Agencija za upravljanje ravnicama Stari Grad, čije je sjedište smješteno u Starom Gradu. Cilj mu je očuvati i poboljšati ravnicu i promovirati ovaj vrijedan resurs među kulturnim turističkim atrakcijama otoka Hvara.

Trg Škor
Od svih malih trgova kojima Stari Grad obiluje, Trg Škor je najslikovitiji. Gotovo u kazališnoj kulisi (što zapravo postaje tijekom ljetnih kulturnih događanja), ovaj je trg nastao stvoren tijekom 17. i 18. stoljeća, gdje je prije bilo plitko područje vode i brodogradilište. Brodogradilište je trgu dalo ime, jer riječ ‘škor’ potječe od riječi ‘škver’, što znači brodogradilište na dalmatinskom dijalektu. Ovaj zakrivljeni prostor okružen karakterističnim dalmatinskim kućama sa slikovitim prozorima u potkrovlju, balkonima i kamenim stubištima objedinjuje pravu draž mitske Dalmacije.
Više informacija možete pronaći na web stranici Turističke zajednice Stari Grad.

Grad Hvar
Otkrivanje slojeva povijesti koji su otok proželi kulturom i baštinom podsjeća na vječnu potragu za blagom. Dvadeset i četiri stoljeća urbanog života ostavili su svoje tragove u kamenu, na otočnim spomenicima i zgradama, ali i na svim poljima umjetnosti, kao i svakodnevnom životu. Nit se može pratiti od suvremenog umjetničkog izraza do plodnog doba renesanse, koja je na vrhuncu stvorila najstarije javno kazalište u Europi, a potom i baštinu proizašlu iz doba antike. Mistična ljepota otočkih crkava i njihovih izvrsnih umjetničkih djela, impresivnost stoljetnih suhozida i kamenih gomila, tajne ilirskih ruševina i šarmantne priče ugrađene u uske kamene uličice, sve to blago čini samo dio bogato kulturno spremište na otoku.

Trg svetog Stjepana – Pjaca, 15. stoljeće
Središnji trg ili Piazza u gradu Hvaru najveći je trg u Dalmaciji. Prvotno je to bio duboki zaljev, koji je potom ispunjen tako da tvori prostor između dva utvrđena grada. Tijekom stoljeća proširen je, u potpunosti formiran do 15. stoljeća, s katedralom na istočnom kraju i morem na zapadu. Nekada je trg bio širi nego što je sada, ali zbog nedostatka prostora u utvrđenom gradu kuće su sagrađene na sjevernom dijelu Piazze ispred gradskih zidina. Veliki komunalni zdenac u središtu Pjace datira iz 1529. godine, a Pjaca je u potpunosti popločana 1780. godine.

Ljetna rezidencija Hanibala Lucića, 16. stoljeće
Hanibal Lucić (1485. – 1553.) svoju je ljetnu rezidenciju sagradio sredinom 16. stoljeća izvan gradskih zidina, na ulazu u grad sa stare ceste koja je od davnina povezivala Hvar i Stari Grad. To je najupečatljiviji primjer ljetnikovca u gradu Hvaru. U ovom zavorenom imanju nalaze se dvije kuće i prostrani vrt u renesansnom stilu. Zgrada na istočnoj strani korištena je kao rezidencija vlasnika na selu, dok su onu na zapadnoj strani koristile sluge. Danas se u ljetnikovcu nalazi Hvarski muzej baštine.

Samostan benediktinki i crkva sv. Antuna opata, 17.-18. Stoljeće
Samostan benediktinki nalazi se na istom mjestu još od 1664. godine. Prvobitno se nalazio u stambenom kompleksu obitelji pjesnika Hanibala Lucića, a snaha Julija ostavila ga je u oporuci benediktincima 1591. Pored samostana je barokna crkva sv. Antuna opata i Ivana Krstitelja iz 17. stoljeća, također mjesto u kojem se nalazi samostanska zbirka umjetnina i čipka od agave. Časne sestre izrađuju čipku od niti agave od 19. stoljeća, a njihova je tradicija uvrštena u ‘Čipkarstvo u Hrvatskoj’ na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Gradska tvrđava – ‘Fortica’, 16. stoljeće.
Građenje Fortice počinje nakon 1278. godine, kada je Hvar došao pod mletačku vlast. Poznata je kao ‘Fortica’, na hrvatskom izgovara se Fort-its-ah. Zajedno s gradskim bedemima, Fortica predstavlja jedinstveni obrambeni sustav, a 1551. godine sagrađena je nova tvrđava koja je zamijenila staru. Godine 1571. pružala je utočište gradskom stanovništvu tijekom invazije turaka. Nešto malo kasnije 1579. godine tvrđava je teško oštećena eksplozijom baruta kojeg je izazvao udar groma. Popravljena je za vrijeme dok je mletački vojvoda Pietro Semitecolo bio hvarski namjesnik početkom 17. stoljeća, kada su na njemu izgrađeni barokni obrambeni bastioni. Fortica ima zbirku amfora, tamnicu i prekrasan pogled na Hvar i njegovu obalu.

Lođa, 15. – 16. stoljeće
Hvarska se lođa prvi put spominje u povijesnim arhivima 1289. godine. U 15. stoljeću započeta je gradnja nove lođe koja je dovršena u 16. stoljeću. Izgorila je tijekom turske invazije 1571. godine, ali je kasnije popravljena i obnovljena. Današnji izgled pročelje je dobila početkom 17. stoljeća. Tijekom mletačke vladavine Lođa je korištena kao javna sudnica. Tu su se održavali i javni natječaji za prikupljanje poreza i carina. Obližnja vojvodska palača srušena je početkom 20. stoljeća zbog gradnje hotela carice Elizabete. U to vrijeme “Kursalon” je bio unutar Loggie, prostora u kojem su se nalazile hotelska kavana, čitaonica, plesna dvorana i mjesto okupljanja lokalne društvene elite.

Katedrala sv. Stjepana, papa i mučenik / ‘Velo crikva’ 15. – 18. stoljeće
Katedrala sv. Stjepana I., pape i mučenika, sagrađena je na mjestu benediktinskog samostana svete Marije od Lesne (Lesna, Lesina je bio talijanski naziv za Hvar). Izvorno poznata kao “Vela crkva”, katedrala je postala u 13. stoljeću, kada je sjedište biskupije premješteno iz Starog grada na Hvar. Nova katedrala izgrađena je između 16. i 18. stoljeća. Zgrada je trobrodna vrsta bazilike s pravokutnim korom i renesansnim korom. Katedrala ima kasnorenesansno trolisno pročelje koje simbolizira Sveto Trojstvo. Zvonik na sjevernoj strani zgrade dovršen je 1549./1550. Među artefaktima sačuvanim u katedrali posebno su zanimljivi oltari i propovjedaonice iz gotičkog razdoblja. Na oltarima su slike venecijanskih majstora.

Franjevački samostan i crkva svete Marije od Milosti, 15.-16
Crkva Svete Marije sagrađena je u 15. stoljeću kao jednobrodna gotička građevina, na mjestu ranije kapelice Svetog Križa. Unutar lunete glavnog portala nalazi se skulptura Madone i Djeteta, djelo Niccola di Giovannija Fiorentina, podignuta 1465. – 1471. Sjeverna lađa crkve s renesansnom kapelom Svetog Križa sagrađena je 1536. godine. Unutar crkve možemo vidjeti oltare iz 16. stoljeća, kor s renesansnim raspelom, venecijansko djelo iz 16. stoljeća i grob hvarskog pjesnik Hanibal Lucić. U refektoriju je slika “Posljednja večera”, rad Mattea Ponzonia. U sklopu samostana je biblioteka i muzejska zbirka. U samostanu se nalazi i knjižnica.

Arsenal i povijesno kazalište, 14.-17. Stoljeće
Prva zgrada Arsenala izgrađena je između 1292. i 1331. godine, a koristila se kao brodogradilište za galije. Na istom je mjestu u 16. stoljeću izgrađen novi Arsenal, no nedugo zatim Turci su ga spalili 1571. Za vrijeme vojvode Pietra Semitecola, 1611. Arsenal je obnovljen i proširen, a njegov današnji izgled datira od tada. Žitnica “Fontik” sagrađena je 1612. godine duž sjeverne fronte Arsenala, zajedno s velikom terasom iznad nje, zvanom Belvedere.
U Kazalište, osnovano iste godine, ulazilo se preko Belvederea. Bilo je to prvo javno kazalište u Europi. Nalazi se na drugom katu zgrade Arsenala. Na nadvratniku preko ulaznih vrata u kazalište nalazi se natpis: ANNO SECVNDO PACIS MDCXII. Godina 1612., kako kaže natpis, bila je druga godina mira između suprotstavljenih strana hvarske komune, nakon godina rata između običnog puka i patricija. Gledalište s ložama datiraju iz 1803. godine, kada je osnovano Kazališno društvo. Današnji neobarokni izgled datira iz sredine 19. stoljeća. Sačuvane su dvije zidne scenografije: freska iz 1819. i dalje je na stražnjem zidu pozornice, dok je kasnija iz c.1900., koja prikazuje vojvodsku palaču iz prošlih vremena, restaurirana i postavljena na velikim pokretnim pločama. Za više informacija o Hvaru i okolici posjetite web stranicu Turističke zajednice Hvara!

Općina Sućuraj
Sućuraj je mali slikoviti turističko ribarski grad i luka. Smješten na najistočnijem dijelu otoka Hvara, okružen morem s tri strane. U gradu živi 357 stanovnika (popis stanovništva iz 2011.), koji uglavnom žive od turizma, ribarstva i poljoprivrede. Grad se razvio oko dubokog i uskog zaljeva u kojem leži luka. Glavni dijelovi Sućuraja nazivaju se Gornja Banda (Gornja strana) i Donja Banda (Donja strana). Gornja Banda nalazi se na blagoj padini sjeverno od luke, a Donja Banda smještena je na južnoj strani poluotoka. Arhitektura je tipično dalmatinska, s prekrasnim kamenim kućama i uskim ulicama. Mjesto svoju čar dobiva kombinacijom plavog hvarskog mora i neretvanskog kanala, zajedno s pogledom na planinu Biokovo, poluotok Pelješac te otoke Brač i Korčulu.

Sućuraj je atraktivno turističko odredište zahvaljujući svojoj klimi s velikim brojem sunčanih sati, prekrasnom prirodom i kristalno čistim morem, s temperaturama za kupanje od svibnja do listopada. Onima koji žele provesti dan u kupanju i sunčanju ovdje će biti vrlo ugodno, jer postoji više od 25 km obale sa slikovitim pijeskom, šljunčanim ili kamenim plažama i uvalama. Udaljeni od popularnih organiziranih javnih plaža, većina malih uvala omogućuje vam rijetki luksuz uživanja u izuzetnoj divljini netaknute prirode. Imate zavidan izbor: provedite dan na plaži u blizini centra grada i sadržaja ili pronađite skriveni kutak samo za sebe.
Za više informacija o Sućurju i okolici posjetite web stranicu Općine Sućura!