Godišnja doba vinograda(ra) – radovi, običaji i hrana
Životne mijene tijekom godine nekada su najviše određivali vegetacijski ciklusi vinove loze i radovi u vinogradu. Prema tome godina se dijelila na vrijeme pri jematve i po jematvi (vrijeme prije i nakon berbe). Naravno, vegetacijski ciklusi u prirodi odražavali su se i na uobičajenu prehranu, ali na to što se i kada jede utjecali su i vjerski blagdani. I danas, unatoč brojnim promjenama, ritam ljudskih aktivnosti slijedi izmjene godišnjih doba.
Tjedni ritam, izuzevši velike vjerske blagdane, određuje svakodnevni rad u polju ili konobi, a nedjelja je dan odmora, dan za dušu. Za ručak je tradicionalno na stolu bila juha pa lešo (kuhano) meso uz prilog: pire-krumpir, broskva (kiseli kupus) i umak od rajčice.
Za vrijeme trajanja intenzivnih radova u polju i po jematvi od 12:00 do 15:00 sati nepristojno je ometati težaka jer ruča u podne i potom „gre ubit oko” (odmoriti se), a potom nastavlja raditi do mraka.
Kraj ljeta/jesen
Godišnje mijene započinju u vrijeme jematve (vrijeme berbe) u kasno ljeto i početkom jeseni (od 15. kolovoza do otprilike 15. listopada). Spiza o’štajuna (jela karakteristična za to doba) bio je domoći kupus (raštika) s krumpirom i maslinovim uljem, a uz to ide slana srdela ili srdela pečena na gradelama.
Kraj jematve obilježavao se kanotom, večerom kojom su se uz obilnija jela, kao što su meso na roštilju i kolači, domaćini zahvaljivali svima koji su im pomogli u berbi.
Nakon berbe i poslova u konobi oko pravljenja vina, nastupa kratko zatišje do branja maslina. U to jesensko doba dogodi se da zaredaju lijepi sunčani dani, ali može i zahladiti i kišiti, pa o tome ovisi koliko će se dugo brati masline.
Svakodnevna „zelena” jela su raštika, divje zeje, blitva, riba koja se nađe, slana srdela začinjena maslinovim uljem (tko voli i s malo kvasine) i mravincem (origanom) uz masline i kapulu (crveni luk). Netom ubrane masline začinjavaju se krupnom morskom solju i tako se drže nekoliko dana, a potom se isperu kipućom vodom i nekoliko sati suše u pećnici.
Od blagdana sv. Kate (24. studenoga) počinje kolendanje, a kolendari se dočekuju pršuratama, hrustulama, prošekom i rakijom. Potom dolazi Badnjak kada se posti i iz svih kuća miriše bakalar, kuhan na bijelo ili crveno.
Za Božić, kao i na Novu godinu, priprema se bogata trpeza. Glavna su jela pečenje (janjetina) i pašticada s njokima.
Iako je kalendarski sredina zime, već krajem siječnja kopaju se strma polja na južnoj strani otoka i svugdje se počinju orezivati vinogradi. Rezidba je gotova do ožujka.
Nakon karnevala, kada se pripremaju pršurate i krafne, nastupa doba korizme, a preporučuje se suzdržavanje, pa tako i od previše jela. U polju i vrtu ima jesenske blitve, a onda kreće rasti bob. Od boba se kuhaju cijele mahune, a mogu se pomiješati i s blitvom, dok poneko doda i grančicu svježeg mladog koromača.
Po mjestima jelšanskog prstena počinju „probe od križa” kada križonoša sa svojim bratimima vježba pjesme koje će pjevati dok nosi križ u procesiji „Za križen”. Tradicionalno bi se pritom prezalogajilo slane srdele, sir, pršut, a sada se obilnije jede pa se na roštilju peku meso ili riba, a ima i kolača.
Potom nastupa vrijeme intenzivnih radova u vinogradu, treba polijevati, truniti (skidati vodopije i neplodne mladice), ogribot (čistiti korov oko trsova), prišćipivot (otkidati zaperke).
Proljeće/ljeto
U svibnju se jedu bob, blitva, biž (grašak), artičoka s bobom i bižem. Mnogi će vam reći da je srdela tada najbolja pečena na gradelama jer je najmasnija. Naravno, uvijek se jede i sva druga riba. Počinju roditi tikvice, balancane (patlidžan), pomidori (rajčica), i još uvijek i mlada blitva.
Nakon blagdana sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, nekada su u vinogradu tijekom srpnja prestajali radovi. Loza se u vrijeme krisa, najjačeg prženja sunca, nije dirala sve do kolovoza kada se prozračuje skidanjem viška lišća kako bi se grožđu dalo što više sunca.
Kada sve ovo prođe ponovno nastupa vrijeme od jematve.