Otok Hvar je po broju biljnih vrsta jedan od najbogatijih jadranskih otoka, a među gotovo 1200 biljaka tipične mediteranske vegetacije čak ima 44 endema. Po jednom endemu Hvar je dobio i prvo ime Pityeia ili Borov otok što je u prijevodu dalmatinski bor (Pinus dalmatica). Dalmatinski bor održao se samo na teže dostupnim i nenaseljenim vrhovima otoka, a ima ga još jedino na Braču.

FLORA – prvotno Pityeia – Borov otok
Nekada je dalmatinski bor (Pinus dalmatica) bio najrašireniji bor na Hvaru. Po njemu je u najranijim putopisima grčkih moreplovaca Hvar ostao zabilježen kao Pityeia ili Borov otok, a tek je nakon grčkog naseljavanja otok nazvan Pharos. Od prvog, prapovijesnog naziva, nastao je kasnijim slaveniziranjem današnji naziv Pitve za selo na sredini otoka, u blizini Jelse. Stoga možemo zaključiti da dalmatinski bor nije samo prirodoslovni nego i povijesni simbol otoka Hvara.

Dalmatinski bor ima plosnatu krošnju nalik kišobranu (poput pinije), a iglice su mu izrazito tamnozelene, kratke i tvrdo-bodljikave. Vidjet ćete ga ako šetate cestom između Jelse, ali i u područjima oko Humca i Zavale. Prijelazni križanci dalmatinskog i crnog bora (Pinus nigra-intermedia) rastu još jedino na Pelješcu i Biokovu.
Danas su na otoku najrašireniji alepski bor i čempres, međutim oni nisu bili izvorni niti samonikli, nego su ih vjerojatno presadili Grci iz svoje domovine.
Najbogatija i osobita samonikla hvarska flora nalazi se na grebenu i uz južne obale, a najsličnija je vegetaciji toplih otoka Baleara i Sicilije. Sjeverna obala izgledom je jednoličnija i po vegetaciji sličnija našim sjevernijim otocima. Na tom dijelu rastu otpornije sredozemne vrste drveća i grmlja koje podnose studen i blaži mraz te su raširene na cijeloj dalmatinskoj obali i na većini jadranskih otoka.
Neke endemske biljke osim na Hvaru rastu još samo u dubrovačkom primorju (Konavoske stijene) i na nekim južnojadranskim otocima, ponajviše na Visu i na Palagruži, i nema ih nigdje drugdje u svijetu. To su primjerice ljubičasta jadranska zečina (Centaurea adriatica) i zimzelena dalmatinska perunika (Iris dalmatica), koja ima bjelkaste cvjetove i najveća je među svim europskim perunikama jer naraste u visinu i do 1,5 m, potom devezita (Cyathoselinum globiferum), grmić nalik na manju palmu s perastim listovima, čiji najbliži srodnik (Melanoselinum) raste tek u Atlantiku na Azorskim otocima.
Na otoku Hvaru postoje čak 464 ljekovite biljne vrste.

SMILJE

Podrijetlo imena smilje (Helichrysum) je od grčkih riječi helios, sunce, i chryson, zlatan. I zaista, kada procvjeta u kamenjaru ili na pijesku blizu mora kao da izvire sunce.
Ako uberete cvijet smilja primijetit ćete da dugo zadržava svježu boju sunca, ne vene i miriše na osunčane primorske padine.
Francusko ime immortelle, besmrtnica, vječni cvijet, povezuje smilje s njegovim blagotvornim djelovanjem. Eterično ulje smilja slavu je steklo kao sredstvo koje može izbrisati tragove vremena na licu, izliječiti vanjske i unutarnje ožiljke, obnavlja kožu, jetru i živčani sustav, brani tijelo od slobodnih radikala. Slobodno možemo reći da je smilje „u modi”. Kreme za lice od smilja te pripravci za kupke i aromaterapijske tretmane sa smiljem pravi su hit.

Od cijele biljke dobiva se rijetko i skupo eterično ulje bogato mnogim sastojcima koji djelotvorno utječu na regeneraciju tkiva pa se koristi u pripravcima za njegu dehidrirane i umorne kože, liječenje opeklina od sunca te za ublažavanje ožiljaka, strija i modrica.
Nekoliko kapi ulja u mirisnim svjetiljkama, kupkama, pripravcima za masažu, ali i za inhalaciju donosi energiju sunca i miris ljeta u vaš dom. Lako se kombinira s većinom eteričnih ulja, naročito s lavandom, kamilicom i citrusima.
Cvjeta od travnja do srpnja. Više cvjetnih glavica skupljeno je u složen štitasti cvat. Cvjetne glavice beru se kada se cvjetovi počnu otvarati. Smilje voli suha mjesta gdje uspijeva kao rijetko koja druga biljka, a rado raste u napuštenim vinogradima i duž puteva. Još u Homerovo doba Grci su rabili smilje kao melem za rane, opekline, ožiljke i modrice. U starim narodnim pjesmama spominje se kao mirisni cvijet za kićenje djevojaka i momaka.
Od cvijeta se pripravlja čaj protiv kašlja i kroničnog bronhitisa, djeluje na snižavanje krvnog tlaka i dobar je tonik za oporavak organizma od kroničnog umora i iscrpljenosti. Ponekad se upotrebljava i kao začin.
Kako je biljka zaštićena vrsta jer je nekontroliranim branjem u prirodi znatno prorijeđena, a potražnja za uljem je sve veća, u posljednje se vrijeme počinje saditi plantažno.
Sve samonikle biljke, a naročito zaštićene, treba brati s osobitom pažnjom. Na jednom nalazištu može se sakupiti najviše dvije trećine biljnog fonda. Ako se koriste nadzemni dijelovi, oni se smiju samo rezati tako da se ne oštećuju ostali dijelovi, pazeći da ostane trećina biljke. Drugim riječima, biljka se ne smije trgati s korijenom. Prilikom sakupljanja samoniklih biljaka ne smije se oštećivati njihovo stanište.

LOVOR 
Grmove i drvo lovora naći ćete među makijom diljem otoka, ali i u parkovima i vrtovima. Poznat je kao začin, ali ne samo da pridonosi okusu jela nego i poboljšava probavu. Mirisni listovi lovora, svježi ili osušeni, od davnina se dodaju jelima od povrća,mesa, pečenjima, sočivici (leći) ali i desertima. Tako je običaj da se suhe smokve spremaju s listovima lovora, a njima se oblaže kodonjada (sir od dunja, kitnikez).

List i plod, tamnomodra bobica, kao i eterično i masno ulje lovora koristili su se kao lijek, kao insekticid kojim su se tjerali komarci i mravi te u kozmetici.
Zimzeleni aromatični lovor lako se oblikuje pa se često sadi kao dekorativni grm ili drvo.
Lovor je u staroj Grčkoj bio posvećen bogu Apolonu, a lovorov vijenac davao se u znak priznanja istaknutim pjesnicima i junacima. Taj su običaj preuzeli potom Rimljani, preko kojih je došao i do novijeg doba. Odatle laureatus, lovorom ovjenčan, označava onoga tko je općenito poznat po zaslugama, odnosno dobitnika visokog javnog priznanja osobito za postignuća na polju znanosti i umjetnosti, kao i pobjednika prestižnog natjecanja.

KOROMAČ
Mirišljavi koromač sam se širi po napuštenim poljima. Svježi i osušeni listići, sjemenke i eterično ulje koromača dodaju se jelima, likerima, slasticama. Ljudi s otoka Hvara proljetnu mišancu ili kuhane mahune mladog boba ne mogu zamisliti bez grančice koromača.

Čitava biljka je aromatična i ljekovita i od pamtivijeka se koristi kao jelo, začin i lijek. Eterično ulje koromača upotrebljava se i u proizvodnji likera, bombona i drugih slastica. U Makedoniji i Grčkoj od njega se rade nacionalna alkoholna pića, a u Hrvatskoj se često dodaje u travaricu.
Meštro se spravlja od šećera, vode, rakije te ekstrakta koromača i anisa. Taj osvježavajući ljetni napitak pije se razrijeđen vodom. Nekoliko kapi ovog napitka u vodi proizvede kovitlac poput dima, a onda voda pobijeli. Meštro na ljetnoj vrućini izvrsno utažuje žeđ.

KADULJA
Prošetate li otokom u proljeće zadivit će vas sivo-zeleni grmovi raskošnih ljubičastih cvjetova i intenzivna mirisa. Riječ je o kadulji, kojoj je pradomovina upravo Dalmacija. Neizostavna je u dalmatinskoj kuhinji, od kaduljina cvijeta pravi se sirup, od listova se kuha čaj, a eterično ulje dodaje se radi arome pićima, bombonima i žvakaćim gumama, a posebnu pozornost dobiva u kozmetici i aromaterapiji.
Čaj od kadulje ipak ne treba piti u prevelikim količinama u dužem periodu, a zbog visokog sadržaja ketona ulje je neurotoksično, pa je potreban oprez pri doziranju.

ORIGANO
Origano je svima poznat kao dodatak pizzama i sličnim jelima, ali ne znaju svi da je to zapravo mravinac koji divlje raste po hvarskim poljima i, vjerujte, osušen miriše intenzivnije nego origano kupljen u vrećicama u dućanu. Poseban okus daje jelima pripremljenima sa slanom srdelom (pogača – dalmatinska varijanta pizze), stavlja se na srdelu pečenu na gradelama, dodaje se u šug (umak) od rajčice s mesom ili bez njega.

Mravinac je medonosna, začinska i ljekovita biljka poznata još iz antičkih vremena. Eterično ulje ima široku primjenu u aromaterapiji, ali ga treba primjenjivati prema preporuci terapeuta, jer velike doze izazivaju nadražaj. Danas se u alternativnoj medici protiv prehlade i vrućice preporučuje koristiti ulje od mravinca.
Još u rimsko doba znalo se da njegov miris odbija mrave i druge kukce, zbog čega je kasnije u hrvatskom jeziku i nazvan mravinac.

RUŽMARIN 
Ime dolazi od latinskog Rosmarinus gdje ros znači rosa i marinus more, odnosno „morska rosa”. Na otoku Hvaru ružmarin se naziva i zimorad. U mitologiji je bio posvećen Afroditi, božici ljepote i ljubavi. Ružmarin na Hvaru raste kao samonikla biljka, ali su ga nekada težaci uzgajali u svojim vrtovima. Još u 15. stoljeću na Hvaru počinje prikupljanje i prodaja ljekovitog ružmarina i proizvodnja eteričnog ulja. Ružmarin se često koristi kao začin u jelima zbog posebne arome, a staro je vjerovanje da se mirisom ružmarina stimulira pamćenje, potiče cirkulacija i tok krvi prema mozgu, te se tako poboljšava koncentracija i liječi glavobolja.