Prema arheološkim istraživanjima na otoku Hvaru tragovi života sežu od 3500. g. pr. Kr.

Najstarija prapovijesna kultura, nazvana „Hvarska kultura” (3500. – 2500. g. pr. Kr.), a nalazišta su u Grapčevoj i Markovoj špilji.

Tijekom 385./384. g. pr. Kr., Grci s otoka Parosa osnivaju koloniju na području današnjeg Starog Grada (Faros). Ilirski starosjedioci su napali grčku koloniju, ali premoćna flota ratnih brodova pozvana iz Visa, bila je prejaka za njih. Ova je bitka poznata kao prva pomorska bitka na području Jadranskog mora.

Sve do 235. g. pr. Kr. Faros dospijeva pod vladavinu države Ilira, pod zaštitom Rima. Tijekom antike Faros (današnji Stari Grad) je bio glavni grad na otoku Hvaru. Tek u srednjem vijeku središte otoka prebacuje se iz Starog Grada u grad Hvar.  

U srednjem vijeku, kao i u cijeloj Dalmaciji, i povijest otoka Hvara obilježena je brojnim previranjima i promjenama vlasti.

Dolaskom Hrvata u ranom srednjem vijeku i pokrštavanju, ustanovljeno je trajno naslijeđe koje se i danas primjećuje. Kršćanstvo zahvaća duboke korijene u svim društvenim slojevima, kao što su npr. procesije, svetkovine, sprovodi…

Tijekom 6. i 7. stoljeća Hvar postaje dio bizantske Dalmacije.

Godine 1278. Hvarani donose odluku o stupanju pod mletačku upravu. Tijekom mletačke vlasti otok Hvar doživljava kulturni renesansni procvat. Vladavina Mlečana održala se do kraja 18. stoljeća kada je i Mletačka Republika prestala postojati.

Za otok Hvar bitno je svakako spomenuti „Hvarsku bunu” koja se zbila od 1510. do 1514. godine. Buna je obilježila sukob između plemića i pučana, to je bila borba za ravnopravnost. Buni je prethodilo čudo zbog kojega su pučani umalo odustali od svog nauma, a u spomen na taj događaj još uvijek se obilježava višestoljetna tradicija procesije „Za križen”.

Veliki značaj ima i pučko kazalište u gradu Hvaru osnovano 1612. godine, koje je bilo prvo javno kazalište u Europi i spomenik je najviše kategorije od nacionalnog značaja za Republiku Hrvatsku.

Nakon vladavine Mlečana, otok Hvar dolazi pod austrijsku vlast koja je vladala sve do kraja 1. svjetskog rata. U to vrijeme osnovana je prva meteorološka stanica u Hrvatskoj te je 1868. godine osnovano i prvo „Higijeničko društvo” te je jedno od najstarijih higijeničkih društava u Europi. Društvo je osnovano u vrijeme kada je Hvar, kao i mnoga druga primorska mjesta, bio pogođen raznim zaraznim bolestima i sanitarno-higijenskim problemima. Glavni cilj društva bio je unapređenje javnog zdravlja, poboljšanje sanitarnih uvjeta i podizanje svijesti o higijeni među stanovništvom te poticanje turizma.

Kratka vladavina Talijana obilježila je razdoblje od 1919. do 1921. godine, nakon čega vladavinu preuzima novoosnovana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevina Jugoslavija.

Nakon 2. svjetskog rata Hvar je, kao i cijela Hrvatska, bio u okviru komunističke Jugoslavije. U tom razdoblju od 1945. do 1991. godine na otoku Hvaru sagrađeno je nekoliko hotela, izgrađeni su vodovod i kanalizacija, te je otok u svakom pogledu prosperirao. Tijekom Domovinskog rata, od 1991. do 1995. godine, Hvar nije imao izravnih teritorijalnog stradanja, ali su otočni dragovoljci sudjelovali u oslobodilačkom ratu na kopnenim bojištima, a mnogi su otočki hoteli i domovi otvoreni za smještaj izbjeglica iz okupiranih područja.

Zadnjih godina otok Hvar je prosperirao u svakom pogledu, kako turistički, tako i infrastrukturom.

Zasigurno tome ide i u prilog činjenica da u svim vodećim svjetskim kategorijama i listama za izbor za najbolji otok, otok Hvar drži visoku poziciju i konstantno je prisutan na samom vrhu.