Dva otoka koja pripadaju Općini Jelsa, Šćedro i Zečevo, 1968. godine zaštićeni su kao značajni krajobrazi, a danas su utvrđeni kao područja ekološke mreže NATURA 2000, kojom su još obuhvaćeni i Pakleni otoci.
Oba otoka nemaju infrastrukturu za struju i vodu, što samo pridonosi njihovoj čari, a zaštita koja isključuje gradnju će ih, vjerujemo, čuvati i ubuduće. Na Zečevu zasad nema nikakve izgradnje, ali na nekad nastanjenom Šćedru restorani imaju solare, agregate i gustirne. Otok Šćedro osobito vole nautičari jer se do njega ne može nikako drugačije doći osim brodom. Tako ljeti u njegovim sigurnim sjevernim uvalama zastanu brojne jahte, a vlasnici uživaju u miru, tišini i čistom moru te ponudi friške ribe u restoranima.

Otok Šćedro – „Milostiv” prema mornarima i nautičarima

Šćedro je otočić nedaleko od južne obale Hvara u Korčulanskom kanalu, udaljen 2,7 km od naselja Zavala. Dug je 6,5 km i širok 1,5 km, površina mu iznosi 8,36 km, a najviši vrh 113 m. Oko 3 km zapadno od Šćedra nalaze se Lukavci – tri otočića koja su nekad iznad površine, a ponekad ih preplavi more. Šćedro u sjevernoslavenskim jezicima znači milostiv, milosrdan, kako su nekad moreplovci u njegovim lukama, Veli porat (Lovišće) i Mostir na sjevernoj strani otoka, nalazili zaštitu za vrijeme oluja, a mnogi nautičari tu će se skloniti i danas. Latinski naziv za Šćedro je Tauris iz čega proizlaze talijanski nazivi Tauricola ili Torcola pa se u povijesnim zapisima otok zvao Torkola.

Pored Šćedra odigrala se 47. g. pr. n. e. ključna pomorska bitka za budućnost Rimskog Carstva. Naime, Cezaru odan vojskovođa Vatinije porazio je Pompejevu flotu pod Oktavijevim zapovjedništvom. U uvali Mrtinovik, 4 km zapadno od Sućurja s južne strane Hvara, u moru se mogu vidjeti ostaci Pompejevih ratnih brodova. Tom je bitkom Cezar učvrstio provinciju Ilirik, a na Jadranu se nakon bitke nekoliko stoljeća nije ratovalo. Šćedro je tijekom cijelog srednjeg vijeka, sve do prevlasti parobroda, imalo veliku pomorsku važnost za mletačke, dubrovačke i druge brodove. Prema Hvarskom statutu iz 1331. godine Šćedro je bilo opće dobro i pašnjak Hvara. Zbog noćnih rosa na njemu su se uzgajale žitarice, a proizvodilo se do šest vagona žita, rasli su loza i masline. Da su na Šćedru nekada bila polja vidi se po makijom zaraslim gomilama. Osim ostataka rimske vile i opljačkanih brodova u podmorju, u uvali Mostir nalaze se ruševine dominikanskog samostana, podignutog potkraj 15. i napuštenog u 18. stoljeću, te crkva Gospe od Milosrđa. Na Šćedru je bio i kamenolom Stare stine, a gipsom i kamenom iz njega izrađene su barokne kapelice katedrale u Hvaru.

ZEČEVO – Otočić pet endema
Zečevo, otočić u Hvarskom kanalu, 2 km sjeveroistočno od mjesta Vrboske, odavno je poznat kao nudistički raj, i to jedan od prvih na našoj obali. Nekada su do njega ljeti tijekom cijelog dana plovili barkarijoli i prevozili goste.
Otočić je pošteđen nepovoljnog utjecaja čovjeka na njegovu vegetaciju. Njegova 1,5 km duga obala i površina kopna od oko kilometar četvorni pokrivena je karakterističnom sredozemnom vegetacijom makije i alepskog bora.

Na sjevernom dijelu otoka biljke su polegnute zbog izloženosti jakoj buri, ali na južnoj strani je uvala u kojoj ćete po tom vjetru biti zaštićeni.
Iako nizak i šiban burom bioraznolikost Zečeva jako je zanimljiva. Na Zečevu je zabilježeno 217 biljnih vrsta, od kojih pet endema. Prema Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske nekoliko ih spada u osjetljive vrste (VU – visok rizik od izumiranja tijekom umjerenog razdoblja), a nekoliko su ugrožene vrste (EN – visok rizik od izumiranja u bliskoj budućnosti). U flori Zečeva nalazimo i tri biljne vrste koje su vrlo rijetke u Hrvatskoj: liburnska kokica (Ophrys liburnica Devillers et Devillers-Tersch), kretski koprač (Scaligeria cretica (Mill.) Boiss.) i kasni sunovrat (Narcissus serotinus L.).
Nekoć je populacija zečeva (Lepus europaeus) na otoku bila brojna pa je po njima otok i dobio ime.

Zaštićeni „u svrhu očuvanja preplavljenih ili dijelom preplavljenih morskih špilja, grebena, naselja posidonije (Posidonion oceanicae), pješčanih dna trajno prekrivenih morem te velikih plitkih uvala i zaljeva.”
Značajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i bioraznolikosti i/ili georaznolikosti ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje.
U značajnom krajobrazu dopušteni su zahvati i djelatnosti koje ne narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen.

PAKLENI OTOCI

Pakleni otoci su skupina otoka nasuprot grada Hvara. Čine ih otočići Jerolim, Marinkovac, Paržanj, Planikovac, Pokonji dol, Stambedar, Sveti Klement, Travna, Vlaka, Vodnjak Mali i Vodnjak Veli i Gališnik , Dobri, Gojca i Borovac. Naziv Pakleni otoci dobili su prema paklini, vrsti borove smole, koja se koristila u brodogradnji za premazivanje brodova.
Pakleni otoci zaštićeni su od 1968. godine u kategoriji značajnog krajobraza.
Najveći otok u ovoj skupini otoka je Sveti Klement na kojemu se mogu pronaći prapovijesni grobovi (grobne gomile). Na lokalitetu uvale Soline na južnoj obali otoka nalazi se temelj i zidovi rimske ville rustice koja predstavlja najreprezentativniji objekt iz kasnohelenističkoga i rimskoga razdoblja.
Podmorje Paklenih otoka obiluje podmorskim nalazima iz doba antike. Na morskom dnu nalaze se ostaci brodoloma koji su zaštićen je pod oznakom kulturnog dobra, a datira iz razdoblje 1.-2 .st.

Plaže na Paklenim otocima:
Otok Sveti Klement, najveći od Paklenih otoka i omiljen je među nautičarima. Plaže na Svetom Klementu su: Palmižana (Vinogradišće) uvala Vlaka, uvala Perna,

Otok Jerolim mali otok koji je poznat i kao nudističko odredište.

Otok Marinkovac stjenovit otočić na kojemu se smijestla uvala Stipanska.

Do uvala na paklenim otocima može se doći sa taxi brodicama iz grada Hvara.