Med je slatka tvar koju pčele izrađuju sakupljajući nektar s cvjetova biljaka, koji obogate tvarima svoga tijela, prerade i spreme u saće, gdje ga prekrivaju voštanim poklopcima i tako čuvaju.

Čitav je Hvar ljekovit otok, pravi aromatični vrt Sredozemlja. Opojni mirisi ružmarina, kadulje, lavande, vrijesa i planike uzdižu čovjekovu dušu koja se nađe na ovom najtoplijem i najsunčanijem otoku Jadrana, posebice na njegovoj južnoj strani. Pčele nektar tih ljekovitih biljaka pretvaraju u prepoznatljiv hvarski med.
Hvarani su davno počeli pčelariti u tom svom rajskom vrtu.

Arheološki nalazi ukazuju na to da je pčelarenje bilo važno u rimsko doba, na što ukazuju i ostatci košnice od pečene gline cilindričnog oblika nađeni na četiri lokaliteta na Hvaru. Danas se pčelarstvom na otoku Hvaru bavi više od 50 OPG-ova.
Od početka veljače do polovice travnja na Hvaru cvjeta ružmarin, zimzelena biljka visine do dva metra. Med od ružmarina proziran je i bistar, blagog okusa i pripada finijim vrstama meda.

U travnju i svibnju cvate kadulja. Kadulja daje obilje nektara kada je toplo vrijeme uz puno vlage. Kaduljin med je svijetložute, pomalo zelenkaste boje i miriše kao i sam cvijet. Med od kadulje jako je popularan jer je poznat njegov ljekoviti utjecaj na dišne organe.
U lipnju i srpnju otokom zamiriše lavanda, omiljena medonosna biljka pčelara. Med od lavande svjetliji je i izrazito aromatičnog mirisa, s blagim i umirujućim svojstvom djelovanja. Posebno se preporučuje trudnicama. 

Na Hvaru su rašireni i mali i veliki vrijes – zimzelene biljke ljubičastih i bijelih cvjetova. Veliki vrijes cvate u proljeće, a mali počinje cvasti u rujnu. Medonosni prinosi ove ljekovite biljke ovise o kiši u razdoblju cvatnje. Med od vrijesa je svijetao, mutan i ugodnog, blagog mirisa. Preporučuje se za reumatske bolesti, giht i bolesti mokraćnih putova. Dosta kasno, u listopadu, studenom i prosincu, raste planika koja daje med gorkog okusa.

Vrste meda na otoku Hvaru:
Med razlikujemo po načinu na koji je dobiven i po vrsti biljke od koje je nastao. Tako po načinu na koji je dobiven razlikujemo: vrcani, topljeni i muljani med. Na otoku imamo vrcani med od medonosnih biljaka kao što su med od kadulje, planike, ružmarina, vrijeska, itd.

Med od kadulje – je naš najtraženiji med, ujedno ga i najmanje ima s obzirom na to da kadulja medi u proljeće zajedno s ružmarinom. Boja mu od godine do godine varira što ovisi o prisustvu drugih biljaka, ali pomalo je zelenkast. Finog je i ugodno dominantnog okusa koji osvaja. Dugo ostaje tekuć, a kristalizira se u srednje krupne kristale. Pomaže kod bolesti dišnih organa, naročito kašlja i prehlade.

Med od lavande – riječ je o medu svijetle boje najviše kvalitete, izrazitog aromatičnog mirisa i nježnog, umirujućeg djelovanja. Kaže se da pomaže u unosu kalcija i željeza iz hrane i lijekova, što ga čini učinkovitim u zaštiti od rahitisa i anemije, a često se preporučuje i trudnicama. Može ublažiti grčeve u mišićima i glavobolju, a može pomoći i kod nadutosti, također kod respiratornih, probavnih i urinarnih problema.
Med od vrijesa – primorski vrijes smatra se najukusnijom vrstom. Potiče mokrenje, dezinficira i djeluje protuupalno te se preporučuje kod bolesti mokraćnih putova, bubrežnih kamenaca, cistitisa i oboljele prostate, a pomaže i kod reumatskih bolesti i gihta
Med od ružmarina – svijetložute boje i naglašenog okusa. Kad se kristalizira postane bijel. Koristi se kod problema s radom jetre, a pomaže kod nadutosti i plinova. Djelotvoran je za kardiovaskularne bolesti, reumu i giht. Otok Šćedro poznat je kao oaza ružmarina, a med vrcan u proljeće 100 % je od ove sorte.
Med od planike – poznat je kao prirodni antioksidans. Preporučuje se za poboljšanje krvne slike, reguliranje krvnog tlaka te pomaže pri liječenju urinarnih infekcija. Izrazito je guste strukture i gorkog okusa, stoga ga mogu konzumirati i dijabetičari. Blagotvorno djeluje na dišni sustav pa se preporučuje i astmatičarima. Med od planike jedan je od najkvalitetnijih vrsta meda po svojim nutritivnim svojstvima.

Med se od davnina koristi u ljudskoj prehrani i oduvijek je bio na cijeni. Najstariji slikovni zapisi skupljanja meda potječu iz 7000. godine prije Krista, a spominje ga se i kao hranu bogova u antičkoj Grčkoj.

Koristi se i u narodnoj medicini, a najčešće mu se pripisuju ljekovita svojstva biljaka od kojih je nastao. Zbog velikog broja mogućih biljnih izvora ne postoje dva identična meda. Takva varijabilnost omogućuje potrošaču odabir meda s karakteristikama koje mu odgovaraju.