Duga i bogata povijest ishodište je mnogih legendi. Kreirane kroz vjerovanje, na dokazima ili neobjašnjivim pojavama, priče su koje zabavljaju djecu i odrasle. Na otoku Hvaru, romantičari i tragači za legendama naći će svoj dio kolača. Upoznajte ih!

Jedna od njih je i priča o „morskom međedu” ili „morskom čovjeku”, koji se tu i tamo izvali na plažu ili morsku stijenu. Hvarski ribari ga zovu „morskim čovikom”.

Ima onih koji će se zakleti da su ga čuli kako govori kao čovjek. Zovu ga i „orso marino”. Nažalost on nema svojstvo da se pretvara u druge životinje ili u čovjeka. Dio između Ivan Dolca i Zavale mjesto je prema legendi gdje se ovaj „morski čovik” voli sunčati pa je taj dio dobio ime – „Medvid bod”.

Druga legenda potječe iz Svirača, a nadovezuje se na „Macića”, navodno dušu malog djeteta koje se voli pokazivati tijekom noći i u podne, a najviše ljeti za vrijeme velikih ljetnih vrućina.
Macić se u koješta pretvara, ali obično se prikazuje kao mali dječak s crvenom kapicom. Njegova zadaća je ljudima raditi sitne pakosti i zanovijetati, međutim izmet macića je srećonoša. On navodno ljudima donosi sreću i pretvara se u zlato.

Macić se zna i zaljubiti pa takvim osobama donosi veliku financijsku korist i pomaže im u svakom poslu. Tadašnji bogobojazni ljudi smatrali su to velikim smrtnim grijehom. No, Macić je mogao tražiti i nekakvu naknadu za to pa ako to ne bi bilo ispunjeno, ti ljudi bi u kratkom vremenu ostali bez svega što su posjedovali.
Macić ima još skrivenih talenata, tako se on zna pretvoriti i u magarca. Kada macić sjedne na magarca opsjednut magarac krene trčati i puštati vjetrove.
Macić se zna pretvoriti i u klupko tkanine pa bi šveljama klupko bježalo i petljalo se, dok bi to uz vjetrove jako zabavljalo ovog malog spletkara.

Vile na otoku Hvaru jedna su vrsta podzemnih bića. To su žene duge kose s nogama sličnim konjskim nogama. Kosu vole mazati uljem. One su većinom dobre naravi i znaju usrećiti čovjeka pa on može ozdraviti, obogatiti se, a zlo rade samo onom koji ih naljuti. Jamu, u kojima one obitavaju, zovu na otoku Hvaru „Prazdovna jama”, što znači, jama bez dna. Prema predaji pastira koji su na planinama čuvali stada, jako lijepo pjevaju te pjesmom mame čovjeka kod sebe u svoju jamu. Narod pripovijeda da su vile od pojasa do nogu nalik na konja, dok su sirene od polovice pojasa bile nalik na ribu.

Po narodnom vjerovanju vile su u licu veoma lijepe, a i kose su im lijepe i bujne. One mogu i letjeti po zraku, a kada lete, oblače dugu bijelu košulju, da im se ne vide noge. Ako vila dobije dijete s muškarcem kojeg je očarala, ta muška djeca postaju vilenjaci.

„Štrige ili višćice” su osobe koje se mogu izdići iz uspavanog tijela i duhom lutati gdje god požele. One napadaju samo muškarce i njima se hrane, a dok su mlade i neudane, osobito su jake. Na otoku Hvaru postoji vjerovanje da one bacaju uroke, a kako biste se zaštitili morate joj reći: „Ne bud ti zla”.

Štrige i višćice ipak su nekada i korisne, tako za vrijeme nevremena popraćenog s grmljavinom lete po zraku kako bi spriječile uništenje vinograda i polja.